Бывший директор института охраны наследия в Сараево: бюрократия и размытие ответственности ведут к разрушению исторических памятников

Brojni objekti kulturno-historijske baštine u Sarajevu godinama su izloženi propadanju, dok institucije prebacuju odgovornost jedne na druge. Na ovaj nemar, birokratsku sporost i posljedice neplanske gradnje upozorava Nervin Dacić, bivši direktor Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa KS. Poseban problem predstavlja činjenica da je zaštita kulturno-historijskih objekata podijeljena između različitih nivoa vlasti – državnog, entitetskog, kantonalnog i lokalnog . Zbog toga, umjesto hitnih intervencija, često dolazi do međusobnog prebacivanja odgovornosti. Birokratska tromost Jedan od najočitijih primjera je zgrada nacionalnog spomenika Električna centrala „Valter Perić“ na Hisetima, čiji se veći dio urušio u martu 2023. godine, iako su još 2020. bile naložene hitne mjere zaštite. Dacić upozorava da problem nije samo u nedostatku novca, nego i u načinu na koji je sistem zaštite postavljen. - Objekti od ogromnog historijskog značaja godinama propadaju dok različiti nivoi vlasti prebacuju odgovornost jedni na druge. Umjesto hitnih intervencija, suočavamo se s birokratskom tromošću, neriješenim imovinsko-pravnim odnosim te neprovođenjem odluke o zaštiti. Posljedica je da Sarajevo postepeno gubi dijelove vlastitog kulturno i historijskog identiteta - kaže Dacić. Nacionalni spomenik Posebnu zabrinutost izazivaju i zahvati u zaštićenim dijelovima grada. Uže gradsko jezgro Sarajeva nalazi se pod zaštitom kao Historijski urbani krajolik Sarajeva, ali Dacić upozorava da urbanistički planovi i građevinske dozvole nerijetko favoriziraju modernu gradnju na račun očuvanja autentičnog izgleda grada. Kao jedan od aktuelnih primjera navodi izgradnju Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi u neposrednoj blizini Zemaljskog muzeja BiH, za koju tvrdi da je građevinskim radovima ugrožena statika objekta Zemaljskog muzeja, koji je nacionalni spomenik. Gubimo stare objekte Mnogi objekti od neprocjenjive historijske vrijednosti, upozorava Dacić, prepušteni su „tihom propadanju“ zbog nedostatka sredstava za restauraciju i neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Problem dodatno produbljuju neprovođenje odluka o zaštiti, izdavanje građevinskih dozvola u zaštićenim zonama i nedostatak dugoročne vizije za očuvanje historijskog urbanog pejzaža Sarajeva. Sarajevo tako ne gubi samo stare objekte. Sa svakim urušenim ili trajno izmijenjenim spomenikom nestaje i dio identiteta grada koji se više ne može vratiti.