Желтые разделители на Савской улице вызвали пробки и опасные ситуации в часы пик

Trebao je doći rujan i prve ozbiljnije prometne gužve da osjetimo učinak gradske odluke o uvođenju discipline i separatora žutih traka na Savskoj cesti. Ukratko, bojimo se ponedjeljka i početka škole, a o prvoj kiši da ne govorimo. ‘Testirali‘ smo novu regulativu sa stupićima u četvrtak u popodnevnoj špici iz pozicije pješaka i putnika javnog gradskog prijevoza, znači tramvaja. Bez ambicija da glumimo prometne stručnjake opisat ćemo korisničko iskustvo, a ono nam je zadnjih desetak dana sve lošije kako raste gustoća prometa. Da podsjetimo, Grad je odluku o postavljanju separatora donio kako bi povećao protočnost javnog prometa. Kako su separatori postavljeni u lipnju, probni period prošli smo kao kroz maslac, jer je ljeti grad ionako puno prazniji. Bilo je to veliko olakšanje nakon ogromnih zastoja koji su se stvarali dok je još trajala privremena regulacija prometa oko Vjesnika. No sada nam se čini da će situacija biti znatno lošija i opasnija nego prije požara Vjesnikovog nebodera, kad su bile ‘normalne‘ okolnosti. Krećemo pješice od Cibone prema jugu i već na križanju Savske i Vukovarske vidimo prvi ozbiljan problem nastao zbog naguravanja svih vozila u jednu traku Savske. Na fotkama vidimo da Savska ne uspjeva apsorbirati vozila koja su se tijekom jednog zelenog slila sa sjevera i Vukovarske, i vozila su zaštopala raskrižje kod Zagrepčanke u tolikoj mjeri da je promet Vukovarskom iz smjera Trešnjevke (zapada) ostao blokiran tijekom čitavog trajanja zelenog svjetla u smjeru istoka. Tek nekoliko vozila koja su se iz tog smjera uspjela ubaciti u križanje nekako se provuklo već kad je krenulo iduće zeleno na Savskoj, riskirajući sudar, ostali su zapeli na semaforu. A mi smo nastavili pješice Savskom prema jugu s planom da se ukrcamo u tramvaj stanicu dalje, kod Pedagoške akademije. Već ga vidimo, krenuo je sa stanice kod Zagrepčanke, ali nakon par desetaka metara isto tako zapeo stao, i prešišali smo ga pješice. Naime, vidimo dva razloga zbog kojih nam se čini da su separatori unijeli dodatan kaos, a ne očekivani red, i to baš zato što vozači nastoje poštivati pravila. Prvo je čista matematika i to smo vidjeli na križanju – imamo jednak broj vozila na vrlo prometnoj trasi uguran je u jednu prometnu traku, dok je druga većinom prazna. Druga okolnost koja izaziva dodatan kaos je činjenica da se žuta traka naravno ne proteže kontinuirano duž cijele ceste. Ona se zapravo vrlo često prekida zbog niza skretanja na toj trasi, zbog čega dolazi do masovnih i čestih prestrojavanja. A ubacivanje u traku koja je već pretrpana traži puno živaca i vremena. Tako je, dok čeka da se vozila ispred njega prestroje u dozvoljenu traku, zapeo i naš tramvaj, i tako svako malo zapne svaki tramvaj, dok čeznutljivo gleda u praznu žutu traku ispred nekolicine vozila koje ne može preskočiti. Tako smo desetak metara prije nego će se nastaviti žuta traka kod semafora kod Pedagoške akademije svjedočili sceni u kojoj se nekoliko vozila, uključujući manji kamion, sasvim propisno i na vrijeme želi prestrojiti u dozvoljenu traku. To međutim traje jako dugo jer ih vozači ne puštaju, nervoza svih sudionika raste, kreće trubljenje i psovke, a tramvaj stoji i čeka minutama. Takva se scena ponavlja na svakom mjestu priključivanja u promet kako bi se izbjegla žuta traka. Savska nam se u jednom trenutku učinila kao jedna velika uzbudljiva video igrica koja nikome nije zabavna. Osjećamo se manje sigurni nego ranije i u ulozi pješaka, ali i putnika u vozilu koje je konstantno u napetosti od prestrojavanja i potencijalnog sudara. Nismo ni trebali štopati minute koje smo proveli u tramvaju da steknemo dojam da nismo ništa brži nego ranije. A još nije ni počela škola, ni kiša. Mada podržavamo pravila i nastojimo ih se svakodnevno pridržavati, naš je dojam da je promet bio znatno protočniji i sigurniji kad smo na Savskoj žmirili na žute trake.