Компании в Боснии и Герцеговине строят жилье для сотрудников, чтобы удержать кадры

Slovenija se vraća modelu koji je nekada bio poznat u bivšoj Jugoslaviji i poslodavci ponovno grade, kupuju ili iznajmljuju stanove za svoje zaposlenike. Razlog nije nostalgija za starim sustavom, već sve veći problem nedostatka radne snage i činjenica da sama plaća više nije dovoljna kako bi privukla i zadržala radnike. Najbolji uvjeti Ovaj model nije nepoznat ni u našoj zemlji. Pojedine domaće kompanije već su krenule sličnim putem, najavljujući projekte stanogradnje za svoje zaposlenike. Među kompanijama koje planiraju izgraditi stambene jedinice za svoje zaposlenike su travnički GS-TMT i hrasnička Alternativa, piše Oslobođenje. Snježana Köpruner, dugogodišnja direktorica i većinska vlasnica GS-TMT-a u Travniku, ranije je najavila da kompanija planira izgradnju stambenog naselja za zaposlenike, kao dio šire strategije zadržavanja radne snage u BiH. Kompanija je kupila oko 12.000 kvadrata zemljišta u blizini tvornice u Travniku, gdje je planirana izgradnja osam zgrada s 88 stanova za radnike. Cilj je omogućiti zaposlenicima da pod povoljnijim uvjetima riješe stambeno pitanje i ostanu živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini. Kako je za Oslobođenje kazala Köpruner, izgradnja još nije počela. – Sada tražimo ponude tko bi nam to gradio. Na putu smo da vidimo koliko bi sve to koštalo i da pronađemo najbolje uvjete za radnike. To nisu stanovi za komercijalnu prodaju, nego stanovi za radnike – ističe Köpruner i dodaje kako je cilj da cijena kvadrata bude što bliža stvarnim troškovima gradnje. – Kvadrat ne mora koštati dvije ili tri tisuće maraka ako ga je moguće izgraditi za 1.000 ili 1.200 maraka. Gledamo da nađemo najbolje ponude. Naš arhitekt je uradio projekt, a dali smo ga i drugoj tvrtki da ga malo revidira – ističe. Važno joj je da buduće naselje ne bude samo skup stambenih zgrada, već kvart. – To ima sasvim drugi smisao života, ima i druge sadržaje i drugačiju strukturu. Ne bih htjela da žurimo, nego da to napravimo kako spada i pod najboljim uvjetima za radnike – naglašava Köpruner i ističe da više posla ima oko administracije i dobivanja potrebnih dozvola nego oko same gradnje. – Zgrade će biti izgrađene, to je sto posto. Da smo išli u komercijalnu prodaju, sve bi išlo mnogo brže, ali želimo da stanovi budu što povoljniji za radnike – napominje. Iz kompanije Alternativa kažu da je projekt izgradnje stanova za zaposlenike u završnoj fazi pribavljanja građevinske dozvole, nakon čega će početi radovi. Ističu da je proces kasnio zbog dugotrajnih administrativnih procedura, posebno pribavljanja suglasnosti nadležnih institucija. – Radove ćemo nastojati završiti u što kraćem roku, a procjena je da je rok od godinu dana ostvariv – naveli su iz Alternative za Oslobođenje. Pravo prvenstva pri dodjeli stanova utvrđivat će se prema kriterijima koji uključuju radni staž u kompaniji, doprinos poslovanju, radnu poziciju, broj članova kućanstva i kreditnu sposobnost. Iz Alternative navode da će stanovi biti prodavani po cijenama približnim stvarnim troškovima izgradnje, uz desetogodišnji kredit s fiksnom kamatnom stopom. – Očekujemo da će cijene biti znatno niže od tržišnih, posebno uz mogućnost oslobađanja od plaćanja PDV-a pri kupnji prve nekretnine u novogradnji – istaknuli su. Bosanskohercegovački gospodarstvenik i dugogodišnji član rukovodstva Udruge poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović smatra da je gradnja stanova za radnike jedna od mjera koje bi mogle značajno ublažiti odlazak našeg radno sposobnog stanovništva iz zemlje. Uz napomenu da su cijene stanova u BiH takve da teško da bi netko s prosječnom, pa i onom iznadprosječnom plaćom, čak i kad dvoje rade, mogao kupiti stan, smatra da bi društvo trebalo naći načina da se osigura gradnja stanova za radnike kako bi se onda mogao pod povoljnim uvjetima definirati otkup tih stanova. – Građevinski gledano, danas kvadrat stana nije preskup – kaže Smailbegović, ali naglašava da kada se dodaju cijene zemljišta, renti, priključaka, zarade investitora... cijena znatno raste i dođe na zaista vrlo visoku razinu. Podsjeća da je Udruga poslodavaca FBiH predstavila Inicijativu za reindustrijalizaciju BiH u kojoj je poseban naglasak stavljen upravo na mjeru radničke stanogradnje. Predlaže se razvoj modela u kojem bi se, u suradnji poslodavaca, države i lokalnih zajednica, gradili stanovi za radnike po pristupačnijim uvjetima. Za kompanije koje imaju namjeru graditi stanove za radnike, ističe da su to samoinicijativno pokrenule i da će i to sasvim sigurno dati efekt. – Međutim, kad bi se tome organizirano pristupilo, kad bi država dala besplatno zemljište za gradnju takvih zgrada, kad bismo imali priključke koji se ne bi plaćali, ako bi se općine ili odrekle ili naplatile neke minimalne rente, tada bi kvadrat stana, sasvim sam siguran, bilo gdje u BiH bio čak ispod 2.000 KM – poručuje. Vrtić u tvornici Admir Čavalić, ekonomski analitičar, za gradnju stanova za radnike navodi da su to sasvim normalne tržišne prakse koje se na Zapadu odranije događaju kako bi se spriječio odlazak radne snage. Objašnjava da na tržištu rada postoje materijalne te nematerijalne kompenzacije. U prve spadaju plaća kao i sve naknade, dok su nematerijalne sve ostalo što se koristi kako bi se radnik privukao. – Kako se BiH razvija, godine prolaze, nedostaje radne snage, sve veći naglasak je na tzv. nematerijalnim kompenzacijama koje mogu biti banalne. Tipa netko želi da mu je na poslu toplo ili hladno, da nema buke... Međutim, mogu biti i krucijalne poput onih da zaposlenici žele vrtić u tvornici, kakvih slučajeva već ima u našoj zemlji. Ili žele da im se riješi stambeno pitanje – navodi Čavalić i dodaje da je to nešto prisutno diljem svijeta u tržišnim ekonomijama. Prema njegovim riječima, to je dio strategije privlačenja kvalitetne radne snage, jer u jednom trenutku za radnika nije više bitno samo to hoće li plaća biti veća za 100, 200, 300 maraka. Ističe da se rješavanje stambenog pitanja zaposlenika do sada uglavnom vezivalo za menadžerske ugovore, ali i da je to što se sada u fokus stavlja radnik u proizvodnji opravdano i ima smisla. Napominje da sve na koncu definira tržište i ističe da, ako postoji velika potražnja za određenim profilom radne snage, vrlo je vjerojatno da će poslodavci tražiti načine da te ljude privuku i zadrže. Kao primjer navodi i dolazak stranih radnika iz zemalja poput Indije, Nepala i Bangladeša u BiH, kojima poslodavci često osiguravaju smještaj. – Kada dođu kod nas, imaju krov nad glavom, a to je i u interesu poslodavca. Ne govorimo nužno o stanovima, ali govorimo o minimalnim uvjetima za život koje im se mora osigurati – kaže Čavalić i zaključuje da kompanije koje žele produktivnog i zadovoljnog radnika moraju sve više razmišljati i o nematerijalnim pogodnostima i staviti naglasak na druge oblike kompenzacije, što se na Zapadu proučava već desetljećima u okviru menadžmenta.