Власти Хорватии установили стоимость часа личной помощи для людей с инвалидностью в три евро, что вызвало резкую критику

Dodajte DNEVNIK.hr u omiljeni Google izvor Vlada je prošlog tjedna odredila da vrijednost jednog sata osobne asistencije u prijelaznom razdoblju iznosi tri eura. Ministar mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić poručio je da je predložena cijena primjerena i pravična, a objasnio je da su do tog iznosa došli izračunom.  Odluka Vlade razljutila je roditelje djece s teškoćama u razvoju jer ta cijena, poručuju, nije ni približna cijena sata rada osobnog asistenta. Odluka je izazvala oštru reakciju Udruge Sjena, a njezina predsjednica Suzana Rešetar se o svemu oglasila na društvenim mrežama.  "Nalijepili ste djetetu troškovnik na čelo" Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:  "AJMO ONDA MALO RAČUNATI, ALENE RUŽIĆU! Kad ste već odlučili javno računati koliko Republiku Hrvatsku "koštaju" djeca s teškoćama, osobe s invaliditetom i njihova prava, red je da istom metodom izračunamo koliko građane košta tzv. ministar. Prema javno dostupnim podacima, plaća Alena Ružića iznosi 7285,50 eura bruto, odnosno 5025,15 eura neto mjesečno. Ali bruto plaća nije cijeli trošak poslodavca. Na nju ide još 16,5 posto zdravstvenog doprinosa, odnosno oko 1202 eura mjesečno. Dakle, ALEN RUŽIĆ GRAĐANE REPUBLIKE HRVATSKE SAMO KROZ PLAĆU KOŠTA OKO 8488 EURA MJESEČNO. Godišnje je to približno 101.850 eura. I neću ovdje pribrajati odvojeni život, prijevoz, žderilo i pilo, dnevnice, službena putovanja, smještaj ni druge moguće troškove funkcije, neću ih zbrajati napamet. Za razliku od tzv. ministra koji je javno zbrajao koliko državu "košta" sedamnaestogodišnjak s najvišim stupnjem invaliditeta i tako djetetu praktički nalijepio troškovnik na čelo, ja ću računati samo ono što možemo računati. Ako uzmemo 168 radnih sati mjesečno, jedan sat ministrova rada građane košta približno: 50.52 eura. A sada dolazimo do famozna TRI EURA. Brojkom 3. Toliko je država spremna platiti za sat osobne asistencije koju djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom NIJE pružila. I tako dolazimo do računice: Ministar = 50.52 eura po satu, a NEPRUŽENO PRAVO I CIJENA DISKRIMINACIJE djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom = 3 eura po satu. Jedan ministrov sat građane košta gotovo koliko 17 sati kompenzacije za asistenciju koju država nije osigurala, a morala je. I da budem potpuno jasna, nemam nikakav problem s time da ministar bude dobro plaćen, za rad treba biti adekvatno plaćen. Ali imam vrlo ozbiljan problem kada čovjek, čiji je rad upitan, a građani plaćaju više od 50 eura po satu, stane pred te iste građane i objasni im da sat prava koje im je država uskratila vrijedi tri eura. Ponavljam - T R I eura. I to nakon što je Ustavni sud morao objasniti toj istoj državi da je diskriminirala djecu i osobe s invaliditetom. Moj Ivano još uvijek čeka osobnu asistenciju. Njegov sat nije vrijedio manje dok je čekao, a njegove potrebe nisu nestale zato što država nije pružala i još mu uvijek ne pruža temeljno ljudsko pravo. Moja skrb nije postala besplatna zato što je država računala da će je majka odraditi, a otac za nju zaraditi. Zato, ministre, kad već volite računice, računajmo do kraja i obračunajmo se do kraja. Koliko ste novca iz državnog proračuna primili u ovih šest mjeseci...Plaću, doprinose i sve pripadajuće naknade isplaćene javnim novcem? A onda odgovorite na puno važnije pitanje: ŠTO STE ZA TAJ NOVAC NAPRAVILI? Koliko je ljudi dobilo osobnu asistenciju, a koliko ih još čeka? Koliko je ljudi koje je država diskriminirala nakon odluke Ustavnog suda konačno ostvarilo svoje pravo a koliko ljudi i dalje diskriminirate? Jer taj novac koji spominjete nije vaš, građani su vas platili da radite posao ministra. Pa ako već prava naše djece pretvarate u troškovnik, budite spremni da građani naprave troškovnik vašeg "rada". S jedne strane svaki euro koji ste primili, s druge svaki čovjek koji još čeka  svaki sat nepružene asistencije i svako pravo koje je ostalo samo na papiru, pa ćemo onda podvući crtu. I za kraj. IVANO NIJE TROŠAK REPUBLIKE HRVATSKE. Njegova prava nisu privilegija, nisu milostinja, nisu na popustu koji država određuje prema stanju u blagajni. A posebno nisu stavka kojom ćete opravdavati vlastiti nerad! Vi ste mom djetetu javno ispostavili račun. A kad ministar odluči javno računati koliko državu košta dijete s invaliditetom, mora biti spreman odgovoriti koliko državu košta ministar koji mu nije osigurao pravo. Ivano ovoj državi ne duguje ništa, država duguje njemu. Taj trošak tek ću obračunati i to s kamatama. Vi, Ružiću, građanima dugujete odgovor što ste napravili za novac kojim su vas platili. Zato nemojte mom djetetu lijepiti troškovnik na čelo. Njegova majka vrlo dobro zna razliku između onoga što država na njega "troši" i onoga što mu država duguje. I  ne računajte na šutnju. Predugo ste upravo nju uračunavali u svoj egoistično bahati proračun", napisala je Rešetar na Facebooku.