Международное соревнование EUREKA в Загребе: как стартапам превратить идеи в глобальный бизнес

Dok se hrvatski startup ekosustav posljednjih godina sve snažnije pozicionira na europskoj inovacijskoj karti, pitanje kako domaće ideje pretvoriti u globalno konkurentne tvrtke postaje važnije nego ikad. Kapital, tehnologija i talent više nisu jedini preduvjeti uspjeha – jednako važni postaju međunarodna vidljivost, pristup investitorima i sposobnost izlaska na svjetsko tržište. Upravo u tom kontekstu Zagreb će 17. studenoga ponovno biti domaćin međunarodnog natjecanja EUREKA International Innovation and Entrepreneurship Competition (EUREKA IIEC), koje će na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa okupiti startupe, poduzetnike, istraživače, investitore i tehnološke lidere iz brojnih zemalja svijeta. Prijave za ovogodišnje izdanje otvorene su do 19. listopada, a sudionici će, uz vrijedne novčane nagrade, dobiti priliku predstaviti svoje projekte pred međunarodnim stručnim žirijem, ostvariti kontakte s investitorima i otvoriti vrata novim globalnim partnerstvima. Koliko hrvatske inovacije danas mogu konkurirati najboljima u svijetu, što međunarodni investitori doista traže, zašto mnogi startupi i dalje propuštaju prilike za međunarodni iskorak te može li Hrvatska postati prepoznatljivo europsko središte inovacija i poduzetništva, razgovarali smo s Ivijom Bernatović, voditeljicom međunarodnog natjecanja EUREKA IIEC u Hrvatskoj, koja ističe kako upravo ovakve inicijative mogu biti presudan korak od dobre ideje do globalnog poslovnog uspjeha. Otvorene su prijave za ovogodišnje izdanje međunarodnog natjecanja EUREKA IIEC. Zašto bi jedan hrvatski startup, mladi poduzetnik ili istraživač izdvojili vrijeme za prijavu i što mogu dobiti na tom natjecanju što teško mogu pronaći na domaćem tržištu? Prijava na natjecanje ovakvog formata jednostavno se isplati u omjeru uloženog vremena i onoga što se dobiva zauzvrat. Umjesto da tražite pristup međunarodnim investitorima i stručnjacima kroz mjesece umrežavanja i putovanja, investitori, mogući partneri dolaze u Zagreb i dostupni su vam u jednom danu. Za startup koji tek gradi vidljivost to je konkretna prilika za stručnu procjenu vlastitoga projekta od ljudi koji su ocjenjivali stotine sličnih ideja iz cijelog svijeta, a takva vrsta uvida teže se pronalazi na domaćem tržištu. Hrvatska danas ima sve više uspješnih startupa i inovativnih tvrtki, no i dalje ih se relativno malo prijavljuje na međunarodna natjecanja. Zašto? Nedostaje li nam samopouzdanja, iskustva ili ambicije? Mislim da je kombinacija svega toga, ali ne bih to nazvala manjkom ambicije. Više je riječ o tome da nam nedostaje iskustva u “prodaji” vlastite priče, mi smo skloni pustiti da proizvod govori sam za sebe, dok na međunarodnoj sceni jednako važno pitanje glasi: znaš li ispričati zašto je to bitno i kome. To je vještina koja se uči, a mi je jednostavno manje treniramo jer imamo manje prilika za to “kod kuće”. Koliko hrvatske inovacije danas mogu ravnopravno konkurirati projektima iz tehnološki najrazvijenijih zemalja svijeta? U kojim područjima vidite naše najveće prednosti? Možemo ravnopravno konkurirati, puno više nego što se smatra. Naša prednost nikad nije bila u masi kapitala, nego u ljudima, inženjerskoj i znanstvenoj bazi koja zna napraviti puno s malo resursa. To se posebno vidi u IT-u, biotehnologiji i naprednim materijalima, gdje hrvatski timovi redovito iznenade upravo zato što su navikli raditi “lean” i brzo, bez luksuza velikih budžeta. Ovogodišnja EUREKA IIEC stavlja naglasak na umjetnu inteligenciju, nove izvore energije, biomedicinu, napredne materijale i agrotehnologiju. Jesu li upravo to područja u kojima će se stvarati novi globalni lideri? Vjerojatno hoće, ali ne zato što su “moderna” područja, nego zato što je u tim područjima trenutačno najveći jaz između problema i rješenja. Svijet treba jeftiniju energiju, precizniju medicinu i pametniju poljoprivredu, tko god to riješi bolje od drugih, automatski postaje globalno relevantan, bez obzira na to odakle dolazi. Što međunarodni investitori danas zapravo traže kada gledaju startup iz Hrvatske? Je li vrhunska tehnologija dovoljna ili su presudni kvaliteta tima, poslovni model i potencijal za globalni rast? Najčešće najprije provjere je li problem koji rješavate stvaran i dovoljno velik da netko za to rješenje plati. Bez toga sve ostalo je nebitno, koliko god tehnologija bila impresivna. Nakon toga gledaju osnivače: razumijete li vlastito tržište i znate li objasniti zašto baš vi, a ne netko drugi, treba to riješiti. Tek na kraju dolazi pitanje broja, koliko brzo i daleko može skalirati izvan Hrvatske jer domaće tržište samo po sebi nikad neće opravdati veću investiciju. Ono što se u praksi najčešće dogodi je da hrvatski timovi dođu s odličnom tehnologijom, ali bez jasnog odgovora na to prvo pitanje, tko točno plaća i zašto baš sad. To je razlika koja odlučuje hoće li razgovor potrajati ili stati nakon prve prezentacije. Mnogi poduzetnici smatraju da je najteže doći do pravih investitora i međunarodnih partnera. Može li EUREKA biti upravo mjesto gdje se otvaraju vrata koja bi inače ostala zatvorena? Upravo je to najveća vrijednost ovakvih natjecanja, ne novčana nagrada, nego trenutak kad se nekom bez konekcija napokon posveti pet minuta pozornosti pravog investitora ili partnera. Za mnoge je to jedini put do prave komunikacije za koju bi inače trebali mjesece hladnih e-mailova i LinkedIn poruka. Koliko su umjetna inteligencija i ubrzana digitalna transformacija promijenile pravila igre? Mogu li danas i manji startupi, uz pravu ideju i tehnologiju, konkurirati najvećim svjetskim kompanijama? Mogu, i to u korist manjih igrača. Nekad su veličina tima i kapital bili gotovo presudna prednost, danas dobar mali tim s pravim alatima može napraviti proizvod koji je prije zahtijevao 50-ak ljudi. To ne znači da su veliki izbačeni iz igre, ali sigurno znači da je ulaznica za natjecanje s njima jeftinija nego ikad. Koje su najčešće pogreške koje startupi rade kada prvi put predstavljaju svoju ideju međunarodnom žiriju ili potencijalnim investitorima? Najčešće previše govore o tehnologiji, a premalo o problemu koji ona rješava i kome. Druga je precjenjivanje tržišta. Kad netko kaže “naše tržište je cijeli svijet”, to obično znači da uopće nisu razmislili tko je stvarni prvi kupac. I treća, možda najveća: ne znaju odgovoriti kratko. Ako ti treba pet minuta da objasniš čime se baviš, izgubio si žiri u prvoj minuti. Možete li izdvojiti primjer projekta koji možda nije pobijedio na tom natjecanju, ali zahvaljujući sudjelovanju ostvario je značajan poslovni ili međunarodni iskorak? Da, i to je zapravo pravilo, a ne iznimka. Pobjeda na sceni je lijepa, ali za mnoge sudionike prava vrijednost dođe poslije, kroz ostvaren kontakt. Zanimljiv primjer je Crumbs, aplikacija koja povezuje restorane, pekarnice i trgovine s potrošačima kako bi se smanjilo bacanje hrane, danas ima više od 70 tisuća preuzimanja i stotine partnera, što pokazuje da se održivost može pretvoriti u ozbiljan posao. Sličnu putanju ima i Luxyon, zagrebački projekt ultralaganih solarnih filmova koji produljuju vrijeme leta dronova i do 90 posto. Oba primjera pokazuju da na natjecanju nije važna samo pobjeda. Važno je također tko će vas vidjeti dok pobjeđujete ili gubite. Što očekujete od ovogodišnjih prijava iz Hrvatske? Vidite li već sada područja u kojima hrvatski inovatori imaju potencijal postati europski ili svjetski lideri? Očekujem da će naglasak ove godine biti na AI-ju, energiji, biomedicini, što se dobro poklapa s onim što hrvatski timovi trenutačno razvijaju jer su to područja gdje imamo iznenađujuće jaku istraživačku bazu na fakultetima i institutima. Koliko je važno da se jedno ovakvo međunarodno natjecanje održava upravo u Zagrebu? Što to znači za pozicioniranje Hrvatske na europskoj karti inovacija i poduzetništva? S aspekta pozicioniranja, ovo je vrlo konkretan signal tržištu. Suradnja već treću godinu EUREKA-e & ZSEM-a znači da Hrvatska nije samo sudionica međunarodnog ekosustava inovacija, nego i mjesto gdje se on jednim dijelom i odvija. To je razlika koja se u međunarodnim krugovima itekako primjećuje: zemlje koje redovito ugošćuju ovakve formate percipiraju se kao aktivni akteri inovacijske scene, a ne samo kao tržišta koja se promatraju sa strane. Ta činjenica ima i vrlo opipljivu poslovnu vrijednost za domaće startupe, poduzetnike i istraživače. Mogu se predstaviti pred međunarodnim stručnim žirijem, investitorima i industrijskim liderima bez troškova i logistike koje inače nosi odlazak na strane konferencije, što posebno smanjuje ulaznu barijeru manjim timovima i mladim istraživačima kojima je upravo taj trošak najčešća prepreka. Dugoročno, svako ovakvo održavanje natjecanja u Zagrebu gradi kredibilitet koji se ne postiže preko noći: iz godine u godinu, Hrvatska se sve jasnije profilira kao zemlja koja aktivno sudjeluje u kreiranju europske inovacijske agende, a ne samo kao promatrač s margine. Posljednjih godina često slušamo kako Hrvatska želi postati zemlja inovacija. Što još moramo promijeniti kako bi iz Hrvatske nastajalo više globalno uspješnih startupa, a manje odličnih ideja koje nikad ne prerastu u ozbiljan biznis? Trebamo više domaćeg rizičnog kapitala u ranoj fazi i manje straha od neuspjeha. Kod nas propast projekta i dalje nosi socijalni teret koji u drugim ekosustavima jednostavno ne postoji, ondje je to iskustvo koje ti otvara sljedeća vrata, kod nas prečesto zatvara sve. Dok se ta kultura i način razmišljanja ne promijene, ostajat će se na sigurnom, manje ambicioznom planu. Mnogi mladi stručnjaci i dalje svoju budućnost vide izvan Hrvatske. Može li razvoj snažnog startup ekosustava i ovakvih međunarodnih inicijativa postati jedan od načina da svoje ideje razvijaju upravo ovdje? Može, ali ne sam po sebi. Treba im ponuditi realnu alternativu odlasku, ne samo domoljubni apel. Kad mladi inženjer ovdje vidi da može raditi na jednako ambicioznom projektu, s jednako dobrom plaćom i pristupom istom tržištu kao u Berlinu ili Londonu, pitanje odlaska prestaje biti očito. Takve su inicijative korak prema tome, ne cijeli odgovor. Kada biste danas trebali dati jedan savjet mladom poduzetniku koji razmišlja prijaviti se na EUREKA-u ili čekati ‘pravi trenutak’, što biste mu poručili? Prijavi se sad. Ne postoji verzija tebe za godinu dana koja će biti “spremnija”, postoji samo verzija koja je izgubila godinu dana čekajući. Najgore što ti se može dogoditi na natjecanju je da dobiješ iskrenu povratnu informaciju ranije nego inače, a to je uvijek jeftinije nego naučiti istu lekciju sam, kasnije i skuplje.