Хорватское католическое университетское собрание обсудило дар плодородия и роль семьи в обществе

Studijski dan posvećen daru plodnosti ugostilo je 26. lipnja Hrvatsko katoličko sveučilište, u organizaciji Ureda Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj te Centra za obitelj HKS-a. Okupio je četiri izlagača i dvadeset panelista te sedamdesetak sudionika koji su promišljali o odgoju za življenje dara plodnosti, o stvaranju preduvjeta za nj, o pružanju pomoći za ostvarenje plodnosti te o proširenom razumijevanju plodnosti. »Bračna ljubav po svojoj naravi teži za majčinstvom i očinstvom, da bude plodna. Kad govorimo o medicinskom vidu plodnosti, ne govorimo o nečemu što je odvojeno od ljudskoga dostojanstva, nego o području u kojem se znanost i medicina susreću s najintimnijim pozivom čovjeka, da surađuje s Bogom Stvoriteljem«, rekao je predsjednik Vijeća HBK-a za obitelj požeški biskup Ivo Martinović. Podsjetio je da je prvi međunarodni skup o plodnosti održan 1953. u New Yorku. »U današnje vrijeme često svjedočimo mentalitetu koji s jedne strane zazire od odgovornosti roditeljstva, očinstva i majčinstva, a s druge strane teži dominaciji i manipulaciji životom«, rekao je. Na tom je tragu spomenuo i riječi pape Franje: »Gdje je Bog, ondje je plodnost. Jao nama ako nismo plodni dobrim djelima!« Pouka s pudlicom U glavnoj zagrebačkoj ulici može se vidjeti neobičan prizor. Muškarac i žena razgovaraju. Žena se potom saginje, igra se sa psićem pudlicom i ljubi ga po glavi. Nakon toga uzima ga u naručje, podiže, pa muškarac također ljubi psića. Taj prizor, koji pomalo podsjeća na poznati slučaj s »bebom psom« koju je jedna žena donijela papi Franji na blagoslov, ilustrira duboku promjenu mentaliteta suvremenoga čovjeka. Papin tadašnji šok svjedočio je ne o nedostatku ljubavi prema životinjama, nego o pobrkanoj ljestvici vrijednosti i svojevrsnoj moralnoj patologiji u kojoj pas postaje »zamjena« za dijete. »Ako plodnost u 21. stoljeću promatramo kroz demografske pokazatelje i medicinske mogućnosti i društvene politike, zahvaćamo posljedice, a ne dohvaćamo pravi uzrok«, rekao je zadarski teolog i svećenik dr. Damir Šehić u izlaganju o plodnosti u 21. stoljeću. »Kršćanska antropologija polazi od pitanja što plodnost govori o samom čovjeku. Tvrdnja da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju nije tek poetska slika, nego temelj njegove ontološke posebnosti. Čovjek nije tek jedno od stvorenja unutar svijeta, nego osoba, sposobna za razum, slobodu, ljubav i odgovornost. Upravo u toj sposobnosti očituje se sličnost sa Stvoriteljem; Bog čovjeku ne daje samo život, nego ga poziva da u stvaranju života bude njegov suradnik. Zato Božja zapovijed ‘Plodite se i množite’ nije tek biološki imperativ, nego sudjelovanje u Božjem stvarateljskom djelu i u daru Božjega stvaranja«, rekao je Šehić. Plodnost – način uzajamnoga darivanja osoba »Ovdje se nalazi jedna od najvažnijih antropoloških istina kršćanske objave: čovjek nije gospodar života, nego njegov upravitelj. Život nije proizvod ljudske volje, tehnologije ili društvenoga dogovora, nego dar koji prethodi svakomu ljudskomu planiranju«, istaknuo je Šehić. »Pitanje nije samo može li čovjek imati djecu, nego na koji način razumije vlastitu sposobnost darivanja života. Plodnost je prije svega odnos Božjega dara i ljudske slobode. Upravo je personalistička antropologija druge polovice 20. stoljeća snažno podvukla tu intuiciju: osobito sv. Ivan Pavao II. u svojim katehezama poznatim pod nazivom teologija tijela pokazuje da je ljudsko tijelo ne tek biološka stvarnost, nego nositelj osobnoga značenja. Tijelo govori jezikom dara. Muškost i ženskost nisu slučajne biološke činjenice, nego način na koji osoba postaje sposobna za uzajamno darivanje i prihvaćanje drugoga. U tom svjetlu bračna ljubav nije tek emocionalna povezanost ni ugovorni odnos osoba, nego mjesto u kojem se čovjek ostvaruje kao dar«, rekao je Šehić. »Na toj je osnovi papa Pavao VI. u enciklici ‘Humanae vitae’ upozorio da se sjedinjujuća i rađajuća dimenzija bračnoga čina ne mogu proizvoljno razdvajati«, istaknuo je predavač. Logika dara – temelj društva Sv. Ivan Pavao II., pojasnio je dr. Šehić, nije u središte stavio zabrane, nego pozitivnu viziju kulture života. »Život je uvijek dar koji prethodi svakomu ljudskomu izboru, zato dostojanstvo osobe ne proizlazi iz njezine korisnosti, zdravlja ili stupnja razvoja, nego samo iz činjenice da je željena i ljubljena od Boga. Papa Benedikt XVI. tu je perspektivu proširio socijalnim učenjem Crkve. U enciklici ‘Caritas in veritate’ kaže da logika dara nije važna samo za brak i obitelj, nego je temelj cjelokupnoga društvenoga života. Ni jedno društvo ne može opstati ako sve odnose svede samo na tržište, učinkovitost ili individualni proces. Dar nije suprotnost razumu, dar je najdublji izraz istine o čovjeku samom«, istaknuo je. Dijete: umjesto dara – projekt Posljednjih desetljeća međutim u središte zapadne kulture postupno dolazi ideal autonomnoga pojedinca koji sebe doživljava ponajprije kao subjekt samoodređenja. »Sloboda se sve manje shvaća kao sposobnost izabrati dobro, a sve više kao mogućnost neograničenoga izbora. Emancipacija – koja je u mnogim područjima donijela legitimno oslobođenje od različitih oblika društvene i političke podređenosti – postupno se pretvara u filozofski projekt potpune autonomije pojedinca. Čovjek ne želi tek odgovorno upravljati vlastitim životom, želi biti njegov jedini izvor, zakonodavac i konačni gospodar. Posljedice: kada autonomija postane vrhovna vrijednost, odnos prema plodnosti također se mijenja. Dijete se više ne promatra kao dar koji se prima, nego projekt koji se planira ili odgađa prema osobnim životnim okolnostima. Roditeljstvo pak prestaje biti dio životnoga poziva i postaje jedna od brojnih mogućnosti individualne samoostvarenosti.« Demografija – »najdepresivnija znanost« »Demografija je najdepresivnija znanost«, rekao je demograf dr. Roko Mišetić i iznio podatke prema kojima je tijekom posljednjega popisnoga razdoblja Hrvatska izgubila stanovništvo koje obuhvaćaju gradovi Split, Rijeka i Zadar. Poručio je da se demografski pad prvo mora usporiti kako bi se mogao zaustaviti. I dok je stručnjak za socijalnu politiku dr. Zdenko Babić zagovarao povećanje dječjega doplatka, u kojem Hrvatska još uvijek zaostaje za prosjekom Europske unije, u raspravi se ispostavilo da ni jedna zemlja ekonomskim mjerama nije uspjela podići natalitet do razine održivosti. »Dugotrajni pad nataliteta, starenje stanovništva i sve izraženija demografska neravnoteža ne mogu se objasniti isključivo gospodarskim okolnostima i stambenom politikom. (…) Korijen problema nalazi se dublje – u kulturnoj promjeni poimanja života i budućnosti«, istaknuo je Šehić. Kultura privremenosti, individualizam, nesigurnost i strah od budućnosti u korijenima su krize plodnosti. Jedan je od njihovih plodova fenomen DINK-a na koji je upozorila sociologinja dr. Ivana Brstilo Lovrić. DINK (eng. Double Income No Kids – dvostruka primanja, bez djece) označava zaposlene parove bez djece. Koncept dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država čija je kultura obilježena velikim brojem »dinkova«. Posljednje istraživanje instituta »Pew« pokazalo je da 47 posto ispitanika u fertilnoj dobi izjavljuje da ne želi imati djecu. Najčešći je razlog koji navode da jednostavno ne žele djecu, drugi je da se žele usredotočiti na druge stvari u životu, a treći da su zabrinuti zbog stanja u svijetu, istaknula je dr. Lovrić. Takvo je stanje međutim neodrživo u svakom pogledu i vodi u nestanak društva. U takvu je društvu znatno prisutna i usamljenost te rastući broj samaca; ne smanjuje se tek broj brakova i njihova trajnost, nego broj trajnih veza uopće. Upravo je zato papa Franjo upozoravao da »društvo koje gubi sposobnost trajnih odnosa gubi sposobnost rađanja«. Više vrsta plodnosti Brojni su panelisti pokazali kako plodnost nije tek biološka, nego osobna kategorija. Plodnost je generativnost osobe – spremnost na darivanje sebe drugima, na stvaranje i dijeljenje. Predstavili su primjere udomljavanja i usvajanja djece te karitativnoga djelovanja. »Kršćanska je tradicija uvijek govorila o višestrukim oblicima plodnosti, koji nadilaze sposobnost začeća. Može biti odgojna, društvena, crkvena, prijateljska… Svaka je osoba pozvana biti plodna jer je svaka osoba pozvana darivati samu sebe. U tome se nalazi duboka razlika između biološke reprodukcije i ljudske plodnosti. Dok se reprodukcija može opisati biologijom, plodnost pripada području antropologije, etike i teologije. Ona označuje sposobnost osobe da vlastiti život pretvori u dar drugomu. Takvo razumijevanje postupno je dozrijevalo u crkvenom učiteljstvu«, rekao je dr. Šehić.