В Италии открыли после семилетнего перерыва канатную дорогу в изолированное горное село Монтевиаско

Skriveno na sjeveru Italije, nedaleko od švicarske granice i jezera Mađore, selo Montevijasko izgleda kao da je ostalo zarobljeno u nekom drugom vremenu. Smješteno u dolini Vedaska, u pokrajini Vareze, na oko 930 metara nadmorske visine, ovo neobično planinsko selo nema cestu kojom mogu prolaziti automobili. Do njega se stiže pješice – preko oko 1.400 kamenih stepenica. Put počinje kod zaseoka Ponte di Pjero i dug je približno 1,4 kilometra. Tokom uspona potrebno je savladati oko 410 metara visinske razlike, uz prosječan nagib od približno 30 posto. Za stanovnike Montevijaska ova strma staza vijekovima je predstavljala glavnu vezu s ostatkom svijeta. Žičara promijenila život Situacija se značajno promijenila 1989. godine, kada je izgrađena žičara koja je povezala selo s dolinom. Međutim, nakon teške nesreće sa smrtnim ishodom, žičara je 2018. godine prestala saobraćati. Montevijasko je tada gotovo sedam godina bilo praktično odsječeno od svijeta, a do sela se moglo stići uglavnom samo pješice. Žičara je ponovo otvorena 2025. godine, čime je stanovnicima i posjetiteljima ponovo omogućen znatno lakši pristup selu. Selo kao iz drugog vremena U Montevijasku danas živi tek desetak ljudi, dok je historijska cjelina sačuvala autentičan izgled. Kamene kuće, drveni balkoni, uske ulice i tradicionalni kameni krovovi daju selu izgled kakav je teško pronaći u savremenoj Evropi. Najstariji dijelovi naselja vezuju se za 16. i 17. stoljeće, a posebno mjesto zauzima crkva svetog Martina i Barnabe. Na kraju velikog stepeništa nalazi se i svetilište Madona dela Serta. Nagrada nakon napornog uspona Iako je uspon od 1.400 stepenica fizički zahtjevan, upravo zbog njega Montevijasko privlači ljubitelje planinarenja i turiste koji žele vidjeti jedno od najneobičnijih sela u Italiji. Danas posjetitelji imaju izbor – mogu krenuti starom kamenitom stazom i savladati gotovo 1.400 stepenica ili koristiti žičaru koja iz Ponte di Pjera do sela stiže za svega nekoliko minuta. Montevijasko tako i dalje čuva ono što ga čini posebnim: izoliranost, kamenu arhitekturu i osjećaj da se ulaskom u selo putuje nekoliko stoljeća unazad.