Святой Марко Кржеванчанин: мученик за веру, канонизированный Иоанном Павлом II

Na današnji dan, 7. rujna, u katoličkom kalendaru spominjemo se trećega kanoniziranog hrvatskog sveca i mučenika.  Marko Stjepan Krizin ili Marko Križevčanin (Križevci, oko 1588. – Košice, 7. rujna 1619.) bio je hrvatski katolički svećenik, profesor, kanonik, misionar i mučenik. Katolička Crkva štuje ga kao sveca. Spomendan mu je 7. rujna Marko Stjepan Krizin rođen je 1580. godine u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Kao svećenički kandidat Zagrebačke biskupije primljen je u glasoviti rimski kolegij ''Germanicum et hungaricum'' u Rimu, a u arhivu je očuvan i njegov vlastoručni potpis:  Marko Stjepan Križevčanin, Hrvat iz Zagrebačke biskupije, piše laudato.hr. Kao student čuvenog rimskog sveučilišta Gregorijane, odlikovao se bistrinom uma i krjepošću. U Rimu je boravio od 1611. do 1615. godine. Postavši svećenik, Marko se vratio u domovinu i zauzeto djelovao u svom rodnom gradu – Križevcima. Nakon kratkoga vremena ugarski primas pozvao ga je u Trnavu i postavio za ravnatelja sjemeništa. Imenovao ga je i kanonikom, a kasnije i upraviteljem benediktinske opatije Seplak kod Košica. U to vrijeme Košice su bile srce mađarskoga kalvinizma. Kako bi ojačao položaj malobrojnih katolika koji su bili uskraćeni čak i svojih crkava, gradski je upravitelj, namjesnik Matije II., Andrija Doczy, pozvao u Košice dva isusovca i smjestio ih u palaču: Stjepana Pongracza koji je vodio brigu o vjernicima mađarskoga jezika i Melhiora Grodzieckoga koji je brinuo o vjernicima slovačkoga jezika. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina koji su potaknuli narod na bunu, lažno optuživši katolike da su 13. srpnja 1619. godine izazvali požar u gradu. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i naš sveti Marko. U tim teškim trenutcima htjeli su zajedno pomoći katolicima u gradu, no kad je zapovjednik kalvinske vojske Rakoczy sa svojim vojnicima 3. rujna 1619. ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika. Tijekom tri dana nisu im dali ni jesti ni piti, a zapovjednik vojske obećao je Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najsnažnije odbio. Mučenici su se prije teških muka i prije smrti jedan drugomu ispovjedili, a zatim su molili naglas. Rano ujutro 7. rujna 1619. isusovci su stavljeni na najokrutnije muke. Kanoniku Marku Krizinu predložili su opet da se pridruži onima koji ispovijedaju ugarsku vjeru te se opiru stranoj tiraniji – Habsburgovcima, koji su bili izraziti katolici. Marko je odgovorio: ''Neka me Bog očuva da budem neprijatelj onima koji rade za dobro zemlje.'' Prolazio je kroz najteže muke: krvnici su ga palili bakljama, a zatim mu odrubili glavu. Tijela dvojice isusovaca mučenika i svetog Marka Križevčanina počivaju u uršulinskoj crkvi svete Ane u slovačkom gradu Trnavi. Blaženima ih je proglasio papa Pio X. 1905., a svetima i Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. godine. Sveti Marko Križevčanin zaštitnik je grada Križevaca i Koprivničko križevačke županije te Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije. U Križevcima mu je posvećena župna crkva Blažene Djevice Marije Žalosne i kapela u križevačkom Gornjem gradu. Marku Križevčaninu u čast sagrađena je župna crkva blaženog Marka Križevčanina u Zagrebu koju je blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac.