Семилетняя девочка из Хорватии покорила вершину Триглав

Angela Blažina iz Labina oduvijek je slušala očeve priče o usponu na najviši vrh regije. Izrazila je želju da ide s njim. Pod budnim okom oca Bojana, ali i uz pažnju majke Tamare, osvojila je vrh... Angela (7) je djevojčica bez granica! 'Ne idem još ni u školu, a već sam osvojila Triglav' Nije još niti krenula u prvi razred, a već se popela na Triglav. Angela Blažina (7) iz Labina nije se uplašila visine, jako dugog hodanja ni umora. Nije je zaustavilo ni osam sati hoda prvoga dana, ni još šest sati sljedećeg dana, a ni veliki žuljevi koji su joj se pojavili na stopalima. Ona je samo htjela na vrh. S tatom Bojanom i mamom Tamarom, pod čijim je budnim okom hodala svaki korak. Htjeli su zajedno doživjeti taj trenutak. Onaj koji se pamti cijeli život. I uspjeli su. - Bilo mi je super. Malo je naporno, ali sam sretna što sam došla do vrha. Do kraja. Ja sam uporna i bit ću uvijek uporna. Jedva čekam na jesen krenuti u novu pustolovinu. U školu i imati nove prijatelje - rekla nam je vesela djevojčica. Iako tek treba krenuti u školu, riječi kojima opisuje svoje veliko putovanje kao da pripadaju nekome puno starijem. Angela voli planine, planinarenje, ferate, prirodu, cvijeće i životinje. I očito voli izazove. A taj je bio veliki Triglav, visok 2864 metra, najviši vrh regije. Djevojčica je iskreno rekla da je ljubav prema penjanju i planinama naslijedila od tate. On ju je "zarazio" fascinantnim pričama o penjanju i pustolovinama putem. POGLEDAJTE VIDEO: Pokretanje videa... - Planinarim veći dio života. Dalje od Triglava nismo stigli ni Angela ni ja, ali uvijek postoji novi izazov i nova avantura. Kćerkici sam već dulje pričao o Triglavu kao o najvišoj planini bivše Jugoslavije i najvišoj planini na koju sam se popeo. Onda je i ona počela govoriti kako bi jako željela sa mnom na Triglav. Iako sam joj isprva govorio da je još premala, nisam je uspio odgovoriti od želje. A tata je tu da želje ispuni i da prije svega osigura da sve prođe u najboljem redu. Planirao sam svaki detalj sa suprugom - priznao je tata Bojan, koji nije krio ponos zbog toga što je Angela uspjela. Tata i kći krenuli su feratama, planinarskim i penjačkim putevima osiguranim metalnim sajlama, klinovima, ljestvama i drugim pomagalima. - Nabavio sam svu moguću opremu. Pojas joj je služio samo radi sigurnosti jer je primarno bila osigurana i vezana za mene. Da se slučajno nešto neplanirano dogodilo, ostala bi visjeti na meni. Svaki detalj sam isplanirao, ali ona uopće nije imala straha. Niti od dugog hodanja niti od visine. Na putovanje smo krenuli 14. kolovoza. Krenuli smo prema planinarskom domu u Sloveniji i tamo prespavali. Plan je bio da oko 4.30 sati sutradan parkiramo vozilo na parkingu, desetak minuta vožnje od tog planinarskog doma, ali parkinga nije bilo. Sve je bilo krcato pa smo parkirali nesretno negdje uz put, kao i mnogi. I zaradili 500 eura kazne. Ali vrijedilo je na kraju svakog centa kad sam vidio njezin osmijeh od 'uha do uha' kad se popela na vrh - kaže Bojan. Uspon tate i kćeri trajao je punih osam sati, sve do planinarskog doma Planika pod Triglavom. U domu su prespavali. A prije nego što je Angela čvrsto zaspala, jer se sutradan ide do vrha Triglava, vidjela je i kozoroga o kojem joj je tata također pričao. - Prišla sam mu jako blizu. Nisam se bojala ni ja, a ni on. Slikali smo se i to mi je uspomena. Prelijepa je to životinja - oduševljeno je rekla mala planinarka. Tata kao tata, tu noć nije mogao spavati, već je otišao vidjeti kojim putem je najbolje ići do vrha. - Većina ljudi ide preko planinskog vrha Kredarice, koji je bolje osiguran. Ali s obzirom na to da je špica sezone, tamo je užasna gužva i to bi nam dosta produljilo put. Išli smo po težoj ruti, preko Triglavske Škrbine. Digli smo se oko 5 sati i krenuli put vrha - detaljno priča tata Bojan. Taj dio puta nije bio "posut" ružama kao u bajkama, već sajlama i klinovima, ali nema toga što uporna djevojčica nije savladala. Hodali su do vrha oko tri sata. Tad je Angela pokazala koliko malo srce može biti veliko. Penjala se uz minimalnu pomoć tate. Umorna mala stopala, žuljevi i sati hodanja u tom su trenutku postali nevažni. Na vrhu su ostali oko pola sata. Fotografiranje se podrazumijevalo, a u njezinoj planinarskoj knjižici našao se i obavezni pečat. Poslije su se tata i kći spuštali tri sata natrag do planinarskog doma, a potom još četiri sata do automobila i "zalijepljene" kazne od 500 eura. - Ma kazna je ništa naspram velike ostvarene želje moga djeteta. Supruga i nije neki ljubitelj planinarenja, ali kad je vidjela kolika je Angelina želja, rekla je da. To je bio veliki put za kćerine nožice, ali ni u jednom trenutku nije se požalila da ne može ili da je nešto boli - ponosno je rekao. A djevojčica je dodala: - Pogled koji sam vidjela na vrhu Triglava pamtit ću cijeli život. Popela sam se jako visoko i opet ću. Negdje drugdje. Sa svojim tatom, naravno.